Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

petak, 15.08.2008.

Izgubljena Kraljevstva I

The Lost Realm's
Dijelovi:
I. Stvaranje Svijeta
II. U Rudniku Hassongard
III. Nova Era
IV. Pohod Na Ezikiliu
V. Preko Mrtve Planine
VI. Vatrena Vojska
VII. Povratak Merre
VIII. Pad Vještica
IX. Vakssenski Grad
X. Rođenje Fetusa
XI. Kapetan Fuk
XII. Igra
XIII. Povratak u zemlju Izgubljenih Kraljevastva
XV. Prvi Rat
XVI. Theova Smrt
XVII. Drugi Rat
XVIII. Uništenje Merre
XIX. Srebrno Doba
XX. Zlatno Doba


Poglevlja prvo
Stvaranje Svijeta

Svemir,golemi prostor u kojem se križaju, dodiruju, prepliću milijuni i milijuni galaksija. Svaka bi galaksija bila po nečemu drugačija
pa tako je i naša galaksija Nymwe. Nymwe je galaksija iz starih legendarnih dana rata bogova. U tu malu galaksiju sakrili su se tri
boga i sagradili novi svijet. Ta tri boga su bili dva brata i sestra, svako od njih je bio po nečemu poseban. Najstariji brat Ro je imao
moć vatre. Imao je oko 250 godina,te ga je to činilo najstarijim i najjačim. Imao je on crven plašt, golo poprsje i kratke crne poderane hlače.
Kosa mu je bila duga i crna, a po sebi je imala crvene pramenove i naravno velike prekrasne crvene oči. U desnoj ruci imao je mač
koji je bio napuknut, a u lijevoj ruci je imao malenu crvenu pikulu u kojoj je gorila vatra. Uz Ro-a tu je bio i najmlađi brat Pomeret koji
je imao moći sunca i zemlje. Bijaše on veseo i još nezreo, imao je tek 120 godina. Njegovo slatko lice očaravalo je božice iz njegovog
kraljevstva. On je jedini imao uha kao u vilenjaka, uvijek bi bio sretan, a na svako zlo bi gledao s pozitivne strane. Odrpane smeđe tajce,
zeleno-zlatna majica uz tijelo, malena orlova krila na leđima i kratka smeđa kosa koja je naglašavala njegova uha, te zelene oči.
U rukama nije imao oružja, jer ga se bojao. Njegova moć dolazila je iz radnih ruku. Katkad bi on plesao po prostranom nebu, budeći sunce,
cvijeće, šume i životinje. I naposljetku tu je bila sestra Kalina. Ona je bila božica mora, oceana, rijeka, jezera, potoka ili jednom riječju rečeno božica voda, ali uz vodu mogla je i kontrolirati vjetrom. Imala je ona 200 godina i bila je najpametnija od njih troje. Ona je na sebi nosila prekrasnu
zeleno, svilenu haljinu do koljena iz koje su lepršale dugačke bijele trakice. Uvijek bi imala luk i strijele na leđima i dva bodeža skrivena u smeđim čizmama
do koljena. Plava kosa joj je prekrivala cijela leđa pa ih je uvijek vezala u dugi rep. Sa njom je uvijek išla malena vila koje je sjedila na njezinom lijevom ramenu.
Troje brače odlučilo je sirovoj zemlji i divljim oceanima podariti pravi duh. I tako su oni odlučili stvoriti novo mjesto za život. Pomeret je nebom skakao i
čarobnu prašinu bacao. Prašina bi se širila svemirskim prostranstvima i stvorila zvijezde. Sunce nije baš obasjavalo dijelove na kojima su oni stvarali
život te je Pomeret 2 dana bez prestanka nad nebom stvarao novo Sunce. Kalina parala kopno morskim valovima, i razdvajala mora. Paravši kopno
stvorila je mnoštvo kanalićima po kojima poteče slatka voda. Uz sve to stvorila je Šest Velikih rijeka koje bi trebale dijeliti buduća kraljevstva. Ro je stvarao
planine i spilje, i zagradio mora i kopno velikom Magmatskom Dolinom. Nakon 10 dana stvaranja, oni legnu na tlo i utonu u dubok san.
Prošlo je 3 dana i bogovi su ponovo ustali, ponovno su imali energije za stvaranje. I 14 dana stvore oni živa biča. Ro je osnova tri kraljevstva,
Kraljevstvo patuljaka pod imenom Tirohnya koje je zaokruživala rijeka Tih na sjeveroistočnom dijelu kontinenta, Kraljevstvo Goruće Vatre i Čudovišta zvano Podzemlje smješteno u ogromnoj spilji na jugozapadu i treće Kraljevstvo Smrti zvano Dumberion ili Velika Vrata smješteno negdje na nebesima.
Pomeret stvori vilenjake na svoju sliku i njihovo Kraljevstvo nazove Elfton koje je bilo na samom istoku. Kalina stvori vještice ali podari ona njima, ljepotu i dobrotu. Kraljevstvo
Vještica zvalo se Wiccata i bilo na samome jugu gdje i rijeka Mangare. Pošto je bilo šest rijeka a samo pet kraljevstva odluče oni napraviti čovjeka. Stvorio ga Ro na svoju sliku i podario mu hrabrost,
Kalina mu podari um i znanje, a Pometer ljubav i izdržljivost. Kraljevstvo Ljudi zvalo se Veryuna koje dobije ime po rijeci Veryuna i bijaše na zapadnom dijelu.
Kraljevstva su napokon bila izgrađena, ali nisu imala imena svi zajedno.
"Neka budu Izgubljena Kraljevstva!" reče Pometer "Daleko su od drugih svjetova ,a i jedinstvena su!"
Ro i Kalina složili su se sa tim. I velika Izgubljena Kraljevstva bijahu stvorena.
I tako su prolazili dani, mjeseci, godine, desetljeća i stoljeća. Sva bića živjela su u miru i skladu.
Nakon mnogo godina, Ro, Kalina i Pometer odlučili su načiniti šest moćnih mačeva koji bi bili vezani
za kraljevstvo i vladara. Tako oni načine šest mačeva i u svakoga od njih stave, ljubav, mir, hrabrost i dobrotu. Kraljevstva su bila bez kraljeva,careva,
vladara i odluče oni stvoriti prve kraljeve. Kalina odluči zatrudnjeti i na svijet donijeti dvoje vladara. Kalina je počela pjevati pjesmu na svom vještičjem jeziku.
"Sammsi Ahware Swe,Elhumparoh Swemoh
Mertih damneh mahavsass,svile duum.
Hajdeh majos liknut te tvoj hammasi
Swenh my lort mahhh
Swenh my lort mahhh "

Tihim glasom pjevušila je tu jednu kiticu i njezin otac, vrhovni bog pošalje duha da joj se nastani i da rodi dijete. Pošto će ona donijeti dva kralja na život,
Pometer odluči sam imenovati kralja vilenjaka. Dok je ušao u ogromne dvore vilenjačke, svi su mu se počeli klanjati. Svatko je radio svoj posao i nije nikoga
bilo da im naređuje. I dođe Pometer do malog dječačića koje se igrao s grančicama. Podigne ga sa zemlje i krene s njim do glavne palače. Glavna palača zvana
Elorya bila je Pometerovo vlasništvo. Stavi on dječaka na ogromno kraljevsko postolje i po njemu posipa zeleni prah.
"Ja Pometer, stvoritelj Vilenjaka dajem tebi moć da vladaš ovim kraljevstvom umjesto mene. Ime će ti biti Pomer i vodit ćeš vilenjake da nasrljaju
u propast. Ti ćeš biti njihov život i njihova smrt. Ti ćeš ih činiti velikanima i vojskovođama. Ti ćeš ih krstiti i davati imena. Ti si taj kojeg će morati slušati.
Sada uzmi ovaj mač i vladaj pošteno" govorio je Pometer.
Pomerovo tijelo se promijeni,i z dječaka postane odrasli vilenjak. U desnoj ruci je držao veliki, zeleno-srebrni mač koji je po sebi imao rezbarene znakove bršljana
i Sunca kako se prepliču.
"Podignite svi ruke novome Kralju i novome Početku" vikao je Pometer stajavši kod ulaza u palaču. Vilenjaci su bacali svoje šešire, žito i latice.
Pometer poleti i nestane iza oblaka. Kako je letio počeo se pretvarati u pijesak i nestao. Nije umro, nestao je zato jer je izvršio svoju zadaću i mirno je mogao
nestati. Ro je odnio mačeve u carstvo patuljaka, čudovišta i smrti. On se rasprsne u pepeo i nestane. Ostala je još samo Kalina. Pošto je ona bila kraljica vještica,
ostale vještice su se brinule za nju i u svakom njenom jauku su joj priskakale u pomoć. Vještice su postale jako humane i svoje napitke su poklanjale ljudima, vilenjacima i patuljcima. Došao je i taj dan, Kalina je počela roditi. Sa trona pala je dolje i otkotrljala se po stepenicama koje su se uzdizale prema tronu.
Uz velike grčeve Kalina je počela porađati. Počele su mukotrpne borbe oko porođaja. Vještice su bile spreman i pomagale svim mogućim sredstvima. Nakon sat il dva iziđe malena djevojčica a za njom maleni dječak. Vještice su ih okupale i polegle u Kalininu sobu. Kalina sva izmorena legne k njima i jako ih zagrli.
Prolazili su dani, Kalina ih je dojila, a vještice su u svemu pripomagale. Jednog dana Kalina donese dva mača koje prilegne na tron.
"Moja mala djevojčica Merra, kad odraste postat će nova kraljica vještica a moj preslatki sin Marmel postat će kralj ljudi. Proširite vijest u ostale krajeve veličanstvenih Rijeka i brinite se za moju dječicu jer mene neće više biti. Sammsi Ahware Swe" reče Kalina i nestane.
Nakon odlaska bogova, kraljevstva su se počela naglo mijenjati. Patuljci bi uvijek rudarili i nikad ne bi darove davali drugim kraljevima, mudri vilenjaci
obnavljali su kraljevstvo, ljudi su pak otkrivali nova čuda, a vještice su jedine ostale druželjubive. Ali jedno zlo stat će svemu na kraj.
Merra, Kalinina kći htjela je postati kao i ona, htjela je svu moć mačeva šest.
A tama iz drugog svijet trovala joj je um.

MAKING

Poglavlje drugo
U Rudniku Hassongard

U dalekoj zemlji zvanoj Tirohnya stari i iskusni patuljci kopali su i istraživali najjezovitiji rudnik na cijelom kontinentu, rudnik Hassongard.
«Ajde dečki bez omugavanja, kopamo ovdje već 500 godina, i mi moramo doći do toga neograničenog blaga» vikao je kralj patuljaka kralj Deron. Patuljci svi složni i odani svom vladaru slušali bu svaku njegovu naredbu. Svi su imali velike kacige sa dva malena roga sastrane, kaciga je nekoć bila sjajna ali zbog velikih prašina boja je izblijedila. Na sebi su nosili hlače napravljene od životinjske kože. Košulje su bile napravljene od laganih metala i malo kravlje kože, bile su srebrne i na sebi su imale urezane patuljastu zastavu. Svi su oni imali dulju bradu narančasto smeđe boje kao i trepavice. Zubi su im uvijek bili žuti a zadah odvratan. Nisu jako brinuli o higijeni i rječniku. Sa svih strana uletavale su razno razne psovke. Ali svi su bili odani svom vladaru Deronu. Oni su mogli doživjeti i 200 godina. Rijetki starješine imaju oko 220. Prije 500 godina Deronov je djed započeo ekspediciju pronalaženja «Izgubljenog Blaga». Po tradiciji patuljaka, rad koji započne kralj , nakon njegove smrti njegovi potomci moraju to nastaviti. Žene patuljaka su se brinule u kraljevstvu i brinule o svojim muževim. One bi dječake od 50 godine počele pripremati za mukotrpan rad, a djevojke bi učile higijeni i urednosti.
«Osjećam nešto, osjećam da smo blizu. Osjećam neku prisutnost tuđe sile kako prodire kroz mrtvo kamenje. Dali sam u krivu? Što ako je to drevno zlo iz Mitskog Rata, rad pohlepne vještice Merre? Što ako je ovo krivo? Ali ne, ne mogu sad stat, moram dovršiti očev posao!» razmišljao je Deron sjedivši na nekoj gromadi kamena i pijuči crno vino iz kamenog krigla. Lup po lup, tuc po tuc i veliki kameni zid padne na zemlju. U dubini od pola kilometra i duljini od 8 kilometara nalazilo se to nešto. « Ne mogu vjerovati, uspjeli smo. Bravooo!!» veselio se Deron sa ostatkom družine. Ali urušavanje tog zida bio je samo ulazak u još teži dio potrage. Ispred njih stajala je okamenjena figura drevne životinje Kerber. Kerber je bio troglavi pas i gdje kod da je on bio, uvijek je naviještao zlo. Lijeva i desna glava bile su oko 3 metra a srednja oko 5. Tijelo mu je bilo masivno i težilo više tona, a zmijski rep dug oko 500 metara, kovitlao se oko velikog crnog stupa na kojemu je bila ispisana drevna legenda.
«Okamenjen je, ne može nam ništa, ha?» upita jedan od radnika Derona.
«Nadajmo se najboljemu i prođimo tiho pored njega.» govorio je Deron radnicima. I polako krenuli oni sa svojim bakljama u tunele koji su bili izgrađeni nekom magijom. Obje strane zida su bile glatke i svjetlucavo crne boje. Na zidovima je bio ispisana i ucrtana budućnost. Sve je pisalo na starovještičkom jeziku kojeg oni nisu razumjeli, ali su zato svaku urezanu sliku pomno promatrali. Bilo je urezano svih Šest Mačeva i njihovi vladari. Slike su bile odvojene oko metar i šupljine ureza su bile ispunjene drugačijom svjetlećom bojom. Kad su nakon nekog kratkog vremena došli do Sedmog Mača.
«Da..da li… Dali je to, Zlo? Stvoreno umom zle vještice i Tame iz nepoznatog Svijeta?» upitivao se Deron. Ostali patuljci su zaprepašteno gledali u urezanu zmiju koja je proždirala ljude, patuljke, vilenjake, vještice, čudovišta pa i duše.
Nakon i te posljednje slike pred njima su bila ogromna crna vrata napravljena od golog crnog mramora. Nikakvih ureza, 'il poruka nije bilo urezano. Samo mala ključanica na sredini iz koje je dopirao plavi sjaj. Ključanica je bila 2 metra u zrak, te patuljci nisu mogli do nje.
«Hajde na napravimo ljestve od naših sjekira i lopata. Došli smo skoro do samog kraja i ne možemo sad stat.» reče Deron. I tako oni počnu trgati svoje hlače kako bi svezali i dobro učvrstili ljestve. Za par sata ljestve su bile napravljene i položene na vrata i Deron polako krene puzati na nj. Kad se naluknuo kroz ključanicu vidio je samo bezpjekoran plavi sjaj koji je izlazio iz jednog predmeta. Uzme on tada svoj maleni nožić kojeg je držao u čizmi i počne kopkati po ključanici. Odjednom nožić se pretvori u razmrvljen kamen a Deron dobije par opeklina po ruci. Sjaj je pio prekrasan ali i smrtonosan. Iznenada ljestve se otpuste i Deron padne na tlo skupa s njom. Ljestve kako su bile oštre od sjekira ubile su dvojicu patuljaka. Jednome se zabila u glavu a drugome presjekla vrat. Kako su oni umrli sjaj iz ključanice poprimao je crvenu boju, i sjalo sve jače. Malena zraka iz ključanice probila se cijelim tunelom i zabila se u Kerberovo tijelo. Tako jaka zraka ponovo mu podari život. Samo kapljica krvi i on će ponovo postati živ. Krvava zraka uništila je oklopni kamen po njegovom tijelu.
«Upss?» reče Deron i izvadi svoj Kraljevski ili ti Peti Mač «Srušimo to čudovište dolje. Napad!!!!!» vikao je deron i sa svojom vojskom od 200 patuljaka krene u napad na Kerbera. Kad je i posljednji kamen pao s njega on zaurla kao lav. Na srednjoj glavi oči su bile crvene a očnjaci veliki pol metra, a ostale dvije glave imale su crne oči i malene očnjake. Kerber je počeo mahati svojim dugim repom. Jednim mahom urušio je polovicu patuljast vojske, ali ih nije ubio. Samo je stajao na ulazu i mlatio repom, al kad odjednom Deron svojom kraljevskom oštricom mu odsječe samo vrh repa. Kerber od bola zaurla još glasnije. U tunelu su se osjetile vibracije koje su dolazile iz triju velikih glava. Zidovi su počeli pucati a patuljci umirati od zvuka. Deron zabaci mač probije srednji vrat. Urlik nestane ali on podivlja. Mač mu je ostao u vratu i počeo isijavati zlatni sjaj.
«Dečki, Sjekire u ruke i masakr!!» poviče Deron a vojska krene na njega. Počeli su mu sjeći kandže na nogama i same noge. Za to vrijeme Deron se penjao po njegovom tijelu i zabijao sjekiru u meso kako bi se pridržao. Svaki Deronov snažan udarac zabolio je Kerbera. Lijeva glava se tad okrene i ugleda njega na leđima.
«Hajde psiću, gricni me!» reče ljutim glasom Deron.
Kad se glava velikom brzinom kretala prema njemu od pusti sjekiru i skoči s njega. Glava ugrizne svoje tijelo i proguta sjekiru. Na to ostale dvije glave počnu mahati okolo i ispuštati vatru. Vatra je bila kobna za patuljke, spalila ih je više od 150 a samo se nekolicina sakrila ispod njega.
«Rasparajmo ovu džukelu!» reče Deron i svi za njim počnu zabijati sjekire u njegov trbuh. Kerber je od bola vikao a Mač eksplodira u njegovom vratu i proširi se po tijelu. Zlatni sjaj proširio se njegovim krvotokom i pretvorio ga u zlatni prah koji se proširi tunelom. Deronov mač ostane sjati u zraku i pretvori se u ključ koji poleti prema ključanici i okrene se!
«Vauuu!!!» vikali su preživjeli vojnici.
Kad su se vrata otvarala tako su počela stvarati potres od kojeg se počeo rušiti strop.
«Brzo unutra!!!» naređivao je Deron i krenuo trčati sa svojim patuljcima ka misteriji. Putom kamenje koje je popadalo ubilo je 40 patuljaka i od njih 200 ostade i samo 10. kad su ušli u tajanstvenu odaju ugledali su dvosjekli mač kojeg je zaokruživala zmija. A ispod njega je bila malena crveno zlatna kutijica koja je čekala da bude otvorena.
«Kroz mrak i strah. Kroz mnogo smrti, konačno smo došli i do ovoga. Ali mislim da bih trebao stat. Jer ja više nisam kralj, ja sam običan rudar koji slijedi…koga…sebe, e pa više ne. Izgubio sam svoj Mač i donio sramotu na svoj narod. A samo jedan maleni korak i misterija će biti otkrivena. Možda taj mač čeka mene ili nekog drugog. Da je naš ne bi bile zmije već orlovi…nije ni od ljudi, ni od vilenjaka pa čak od nikoga… Dal da stanem i vratim se ženi i sinu ili da završim djedov i očev posao?» razmišljao je Deron na glas
«S mačem i bez, ti si naš kralj i odluka je na tebi» reče jedan od patuljaka i stavi mu svoju desnu ruku na njegovo lijevo rame, što je kod njih značilo poštovanje.
«Otvorit ću kutijicu makar mi to bilo zadnje!» reče Deron i krene prema kutijici.
Kad je došao do nje on padne na koljena i polagano je počne otvarati. Iz nje je izlazio zeleni sjaj, sjaj boje otrova. Kad napokon otvori kutijicu zeleni sjaj se pretvori u dim i zaguši sve patuljke. Deron mrtav hladan padne na tlo a njihove duše umjesto da odu u kraljevstvo duša one ostanu u prostoriji i nastane se u kamenoj zmiji koja je zaokruživala mač. Kamena zmija oživi i otpusti mač. Kroz cijeli rudnik prohuji vjetar koji pomete sve umrle patuljke, kosti i oružja.
Merrino zlo bijaše probuđeno i samo je čekalo da dođe vlasnik sa drugog Svijeta po ono što mu pripada.
Merrin duh je hodao po mrtvim planinama i vulkanima u dolini Mareston.
I tad Tirohnyu proguta zemlja, sa svim prekrasnim palačama, malim rudnicima zlatom te ženom i djecom. U sekundi nestade rad stvaran 1000 godina,a patuljasti narod izumre zauvijek.
Prolazile su godine i legenda o Deronu pričala se svuda po Izgubljenim Kraljevstvima.

DWARF

SLIJEDI:
Dolazak vladara Sedmog Mača,Arudassusa.Uzdizanje Kraljevstva Karass!
Theo..Merra...Herra..Pohodi...Smrt!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.